S obzirom na to sve češće ljekarima dolaze ljudi koji imaju problema sa štitnom žlijedom, naučnici donose korisne savjete vezane za prehrambene navike ako se borite s nekom vrstom poremećaja ove endokrine žlijezde.

Štitna žlijezda je sastavni dio endokrinog sistema. To je mala žlijezda koja se nalazi na prednjem dijelu vrata, a važna je jer igra vitalnu ulogu u podržavanju brojnih tjelesnih funkcija kao što su kontrola temperature tijela, brzina metabolizma i razina energije.

Žlijezdu kontrolira hipotalamus i hipofiza u bazi mozga. Hipofiza proizvodi tiroidni stimulirajući hormon (TSH) koji putuje kroz krv kako bi stimulirao proizvodnju tiroidnih hormona tiroksina (T4) i trijodotironina (T3). Štitnjača koristi jod iz naše ishrane za proizvodnju ovih hormona.

Najčešći poremećaj štitne žlijezde je hipotireoza ili slaba funkcija štitnjače. Hipotireoidizam je obično uzrokovan autoimunim odgovorom poznatim kao Hashimotova bolest ili autoimunim tiroiditisom.

Kao i kod svih autoimunih bolesti, tijelo greškom identificira sopstvena tkiva kao napadača i napada ih sve dok se organ ne uništi. Ovaj hronični napad na kraju sprečava štitnu žlijezdu da proizvede adekvatne nivoe T3 i T4, koji su neophodni da bi tijelo ispravno funkcioniralo. Nedostatak ovih hormona može usporiti metabolizam i izazvati debljanje, umor, dovesti do suhuće kože i problema s kosom.

Hipertireoidizam ili preaktivna funkcija štitnjače je još jedno uobičajeno patološko stanje ovog organa. Najčešća forma je Gravesova bolest u kojoj autoimuni odgovor organizma uzrokuje da štitna žlijezda proizvodi previše T3 i T4. Simptomi hipertireoze mogu uključivati ​​gubitak težine, visok krvni pritisak, proljev i ubrzan rad srca.

Kako ishrana može pomoći u regulaciji rada štitnjače?

Mnoge hranjive materije igraju ulogu u optimizaciji funkcije štitnjače. Međutim, nedostaci određenih materija u ishrani mogu izazvati ili pogoršati simptome.

Rad u saradnji s endokrinologom je od vitalnog značaja za određivanje funkcije tiroidne žlijezde i dobijanje najboljeg mogućeg tretmana. Dijetetičar je osoba koja će vas voditi ka odabiru ispravne vrste hrane za optimalno zdravlje štitnjače.

Ukoliko imate hipotiroidizam, trebat ćete uzeti lijekove za zamjenu hormona štitnjače - obično na prazan želudac jer određene namirnice i dodaci mogu biti u interakciji s lijekovima.

Selen

Selen je neophodna komponenta enzima odgovornih za pretvaranje T4 u T3 i bez adekvatnog nivoa selena ne bi bilo aktivacije tiroidnog hormona. Neki istraživači sugeriraju da će suplementacija selena poboljšati konverziju T4 u T3, a u nekim ispitivanjima utvrđeno je da doza od 200 mcg dnevno smanjuje antitijela štitnjače.

Neke druge studije su pokazale da je selen uzrokovao smanjenje antitijela za 50 posto tokom tri mjeseca. Selen također igra ulogu u zaštiti same štitne žlijezde. Ćelije ovog organa stvaraju vodikov peroksid da bi se proizveli tiroidni hormoni, a selen štiti štitnu žlijezdu od oksidativnog oštećenja uzrokovanog ovim reakcijama.

Selen balansira jod, jer previsoki nivoi joda dovode do uništenja ćelija štitne žlijezde. Važno je svakodnevno unositi hranu bogatu selenom, kao što su orašasti plodovi, konzervirana tuna, masne ribe kao što su losos, skuša, srdele, sardine itd.

Trebate li izbjegavati soju?

Soja ne mora da se izbjegava jer se prema novim istraživanjima može bezbjedno konzumirati bez da se našteti zdravlju štitnjače, posebno ako je dnevni unos joda adekvatan. Istraživanja su pokazala da fitoestrogeni u soji i hrani bogatoj sojom mogu inhibirati aktivnost enzima koji stvara hormone štitne žlijezde. Stoga je važno da se soja uvijek konzumira nakon uzimanja lijeka kako bi se spriječili eventualni problemi.

Goitrogeni

Mnogi naučni časopisi tvrde da bi ljudi s poremećajima štitne žlijezde trebalo da izbjegavaju povrće kao što su kupus, kelj, prokulice, brokule i karfiol. To je zato što oni sadrže prirodne hemikalije koje se nazivaju goitrogeni i koje mogu da utječu na proizvodnju tiroidnih hormona. Međutim, rizik je nizak ako konzumirate ove vrste povrća u umjerenim količinama. Također se preporučuje da se kuha ili pari povrće jer deaktivira goitrogene.

Vitamin D

Adekvatne razine vitamina D povezane su s manjom vjerovatnoćom razvoja Hashimotove bolesti. Nivo vitamina D treba provjeravati u redovnim intervalima. Glavni izvori vitamina D uključuju ulje jetre bakalara, masnu ribu, punomasno mlijeko, jaja, ali i sunčevu svjetlost.

Šta je s dijetom bez glutena?

Do danas, nijedna studija nije procijenila efekte bezglutenske dijete kod ljudi koji imaju autoimunu tiroidnu bolest (ATD). Ovo ostaje oblast kontroverzi, jer su rezultati nedosljedni. Dijeta bez glutena je preporučljiva samo za pacijente s koelicijskom bolešću ili netolerancijom na gluten. Preporučuje se, ako ste zainteresirani za ishranu bez glutena, testiranje na celijakiju prije nego što počnete s ovom prehranom, čak i u odsustvu gastrointestinalnih simptoma.



Jednom kada je usvojena dijeta bez glutena, autoimuni markeri za bolest nestaju, pa je ključno da testiranje prethodi promjenama u ishrani kako bi se osigurala preciznost. Ako je, međutim, test negativan, slijedi probna dijeta bez glutena s naglaskom na prirodnu hranu (naprimjer, voće i povrće, mahunarke, kukuruz, riža, orašasti plodovi, sjemenke, riba, piletina, crveno meso).