U 1940-ima se u blizini jezera Karačaja smjestila tajna ruska tvornica za izradu nuklearnog oružja i plutonija. Danas je jezero zatrpano betonom, a okolno stanovništvo izloženo je radijaciji...

Prekrasno jezero Karačaj nalazi se u Rusiji i toliko je lijepo da vam zastane dah. No, koliko je lijepo, toliko je i smrtonosno.

Naime, Karačaj je službeno najzagađenije mjesto na planetu i za samo sat vremena boravka u blizini tog jezera možete primiti smrtonosnu dozu radijacije.

Uzrok ogromnih količina zračenja je obližnji nuklearni pogon koji je s radom prestao 29. rujna 1957., nakon nesreće u kojoj je zakazao sustav za hlađenje.

Tijekom 40-ih godina prošlog stoljeća u blizini jezera smjestila se tajna ruska tvornica za izradu nuklearnog oružja i plutonija. U pitanju je bio sovjetski projekt atomskih bombi.



Nakon Drugog svjetskog rata, Sovjetski Savez je zaostajao za razvojem nukleranog arsenala u odnosu na SAD, pa se ubrzano radilo na istraživanjima i razvojnim projektima kako bi se proizvela dovoljna količina uranija i plutonija.

Naime, plutonij ispušta alfa zračenje koje uglavnom prolazi kroz naše tijelo. Ukoliko se sudari s molekulama u našem organizmu, odnosno s molekulama iz jezgre stanice, mogu nastati ozbiljna oštećenja na kromosomima.

Nuklearno postrojenje u gradu Ozersku izgrađeno je u žurbi između 1945. i 1948., a rupe u znanju sovjetskih fizičara onemogućile su ispravnu procjenu sigurnosnih odluka.

Ekološki problemi se nisu osobito uzimali u obzir u tim fazama razvoja nukleranih programa. U početku se visoko radioaktivni otpad odlagao u obližnju rijeku, koja ga je odvodila do rijeke Ob, putujući dalje do Arktičkog oceana.

Kasnije se jezero Karačaj koristilo kao skladište na otvorenom, a nakon eksplozije nuklearnog postrojenja 1957. radijacija je postala smrtonosna.

Stanovništvo je evakuirano, no unatoč tome veliki broj ljudi nije se htio preseliti, pa i danas udišu kontaminiranu prašinu i zrak te piju zagađenu vodu. Jezeru se ipak ne približavaju, a razina smrtnosti i raka očekivano je ogromna.

Karačajsko jezero danas je zatrpano betonom čija je namjena držati radioaktivni talog dalje od obale. Nizvodno, u rijeci Techa gotovo ni nema tragova radijacije, iako su uzvodni tokovi zagađeni te iz njih neće biti sigurno piti još stotinama godina.