GOVORILI su da je božanstvena i da ima glas stoljeća. Maria Callas i četrdeset godina nakon smrti jednako sjaji pod opernim nebeskim svodom, čemu svjedoči i niz CD-a, knjiga i izložbi posvećenih toj obljetnici.

"Ako je pitanje ima li još jedna Maria Callas, odgovor je ne", kaže Tom Volf, redatelj dokumentarca o njezinom životu i autor izložbe koja se otvara u koncertnoj dvorani Seine Musicale, novom hramu glazbe u Parizu.

"Ona je jedinstvena", dodaje Stephane Grant, producent niza emisija o Mariji Callas koji će biti emitirani na radiju France Musique. "Često se kaže da za pjevanje Traviate morate imati tri glasa u jednom sopranu, a Callas je imala tisuću glasova u jednom."

Rođena je kao Sophia Cecilia Anna Maria Kalogeropoulou u prosincu 1923. u New Yorku. Roditelji su joj bili grčki useljenici. Prezime Kalogeropoulou prvo će biti skraćeno u Kalos pa zatim u Callas, kako bi bilo lakše pamtljivo.

Maria Callas glazbenu je naobrazbu stjecala u Ateni, gdje je već kao šesnaestogodišnjakinja počela s teškim ulogama, poput Cavallerije rusticane ili Tosce, koje zahtijevaju i glas i snagu, kaže Grant.

Temperament unosila i u najgluplje uloge

"U Italiji je istovremeno pjevala i Wagnera i Bellinijeve Puritance, antitezu Wagneru, koji zahtijeva elegijski glas, a ona mu dodaje snagu. Nitko to poslije nje nije napravio, to je bila revolucija Marije Callas", objašnjava Grant.

"Callas je promijenila način na koji pjevamo operu", rekla je australska sopranistica Jessica Pratt, koja će uskoro u Parizu pjevati Luciju de Lammermoor, jednu od legendarnih uloga Marije Callas. "Za mene, i mnoge mlade pjevače, ona je veliki izvor nadahnuća."

Ako Marija Callas nema nasljednika, svakako ima nasljeđe. Talijanskom belkantu (Bellini, Donizeti, Rossini) udahnula je novi život kombinirajući virtuoznost i snagu.

"Igrala je uloge u repertoaru koji se nije igrao gotovo stotinu godina, uz časne iznimke, jer je ili pao u zaborav ili zato jer su izvođači bili koloraturni soprani laganih, piskavih glasova, koji nisu apsolutno ništa imali s dramatskom snagom koja je za te uloge nužna", dodaje Grant.

"Ona je to imala, taj temperament na pozornici, koji je unosila i u najgluplje uloge. Mislim, primjerice, na Bellinijevu Mjesečarku koja je uzvišena kad je glazba u pitanju, ali je priča prilično glupa", kaže Grant.

Umrla je mlada, slomljenog srca

Često je pjevala tragične uloge, a kažu da su je one pratile i u privatnom životu. Razvela se od supruga Giovannija Battiste Meneghinija, nadajući se udaji za svoju veliku ljubav, brodovlasnika Aristotela Onasisa, koji će, međutim, izabrati Jackie Kennedy.

Relativno mlada je izgubila glas, što mnogi pripisuju posljedici pjevanja teških uloga u mladosti i prenaprezanju glasnica, a relativno mlada je i umrla, 16. rujna 1977. u Parizu od srčanog udara.

Osim izložbi, knjiga i programa u Francuskoj, i milanska Scala, mjesto njezinih najvećih uspjeha, posvetit će joj 14. rujna posebnu večer te prigodnu izložbu.

Diskografska kuća Warner Classics objavit će reizdanja 42 CD-a sa snimkama operne dive u povodu 40. godišnjice njezine smrti.