Iako je od njezine smrti prošlo preko dvadeset godina, talent i ljepota legendarne Audrey Hepburn i danas je predmet mnogih rasprava. Činjenica da joj je popularnost tijekom života donijela mnogo lijepih, ali i ružnih stvari, nije utjecala na to da do posljednjeg dana uživa u životu i zaslužno dobije epitet prave dive.
Rođena je u Belgiji 4. svibnja 1929. godine kao jedino dijete barunice Elle van Heemstrae i engleskog bankara Josepha Victora Anthonyja Rustona. Tijekom najranijeg djetinjstva, roditelji su je učili bontonu, a majka je na nju prenosila plemićke manire i učila je da u svakoj prilici njeno najveće oružje trebaju biti ženstvenost i osmjeh.
Obilježio ju je očev odlazak
Kada je napunila šest godina, roditelji su joj se razveli, a otac je, kao nacistički simpatizer, otišao iz njihovog obiteljskog doma. Ovaj događaj Audrey je često navodila kao najtraumatičniju stvar koja joj se dogodila. Godinama kasnije pokušavala ga je pronaći što je na kraju i uspjela. Teško bolesnog oca pronašla je u Dublinu i do smrti mu je slala novčanu pomoć.
- Odlazak roditelja podnijela sam veoma teško. Tata nas je napustio 1935. godine, a mama mi je tada objasnila da je on otišao na put i kako ne vjeruje da će se ikada vratiti. Ubrzo je počeo rat i ja sam brinula je li dobro i je li uopće živ. Svakog dana sam mu pisala pisma o svemu, ali moja majka ih nikada nije slala jer ni ona nije znala gdje je. Dan za danom učila sam živjeti bez oca, ali sam postala ljubomorna na ostale djevojčice koje su imale tatu. Kada se rat završio, u meni se rodila ogromna radoznalost za koju do tada nisam ni znala da imam. Preko Crvenog križa saznala sam da živi u Irskoj, ali mi je trebalo još mnogo godina kako bih se odvažila da mu ponovo napišem pismo. Kada se to dogodilo, s 25 godina bila sam dovoljno zrela i shvatila sam da to što je otišao ne znači da me ne voli. Skupila sam snagu i posjetila ga. Nikada ga nisam mrzila jer je moja majka uvijek o njemu govorila pozitivno i zbog toga sam joj bila beskrajno zahvalna - rekla je svojevremeno.
Borac za ljudska prava
S početkom njemačke okupacije Europe, glumica je s majkom otišla u Norvešku jer su smatrale da će tamo biti na sigurnom, a tamo je Audrey pohađala baletnu školu. Živjela je u trošnom stanu u kojem se razboljela od anemije, a baš tih godina prvi put je vidjela kako izgleda patnja, što je kasnije od nje stvorilo velikog borca za ljudska prava.
- Nikada neću zaboraviti užasne scene koje sam tada vidjela. Svakodnevno su odvozili pune kamione Židova u logore. Trenutak koji mi je i danas u sjećanju je onaj kada sam vidjela jednog plavokosog dječaka koji mirno odlazi u sigurnu smrt. Na sebi je imao nekoliko brojeva prevelik kaput i osmjeh na licu. Bila sam dijete koje se, promatrajući ga, divi drugom djetetu. Zbog toga sam svoj život posvetila radu u UNICEF-u - otkrila je glumica koja se u mladosti, osim baleta, bavila i slikarstvom.
'Kao glumica mogla zaraditi tri funte više nego kao balerina'
Nakon završetka rata s majkom se preselila u London. Kako bi preživjele, majka je morala raditi razne poslove - od čistačice do guvernante, a upravo je to potaknulo i mladu Audrey da počne raditi i zaraditi onoliko koliko je potrebno da ne dočeka sljedeći dan gladna.
- Cijelog života učila sam o umjetnosti, a kako sam kao glumica mogla zaraditi tri funte više nego kao balerina, glumačka karijera mi je bila najbolje rješenje. Bilo je to teško vrijeme, ali nikada nisam plakala nad svojom sudbinom. Majka mi je uvijek šivala prekrasne haljine i na meni se nije primjećivalo da nemamo. Često sam se šalila na svoj račun jer sam vjerovala da ću jednog dana imati mnogo više - govorila je ljepotica koja je na velika vrata Hollywooda ušla 1953. godine ulogom u filmu 'Praznik u Rimu'. Upravo joj je ta uloga donijela ugovor s filmskim studijom Paramount te preseljenje u Los Angeles.
Uslijedila je uloga u filmu 'Sabrina' u kojem je igrala s Humphreyjem Bogartom, a za vrijeme snimanja kojeg je upoznala i kreatora Huberta de Givenchyja i odmah postala njegova muza.
Holden je bio veliko razočaranje
Ovaj projekt donio joj je i prvo ljubavno razočarenje. Naime, tu je upoznala glumca Williama Holdena koje ja tada bio u braku. Zaljubila se u njega, vjerujući da će se on razvesti, a potom se oženiti njome i zasnovati novu obitelj. Međutim, kada je saznala da se podvrgnuo vazektomiji, shvatila je da nikada neće moći biti s takvim čovjekom.
- Bila sam ludo zaljubljena u njega, kao i u mnoge druge, pošto sam jako zaljubljive prirode. Imam tu lošu osobinu da kada počnem romansu odmah zamišljam sebe s tim čovjekom u dubokoj starosti, a kasnije patim. William nije želio djecu, a ja sam sanjala kako ću jednog dana postati majka pa smo se zato morali razići - objasnila je Audrey koja je samo godinu dana prije toga praktički bila pred oltarom.
- S Williamom je to bila strast, a prava ljubav dogodila mi se samo godinu dana ranije kada sam pronašla i vjenčanicu i željela se udati. S tim momkom sam odredila i datum svadbe, ali sam onda shvatila da se ne mogu posvetiti i poslu i obitelji i ostavila sam ga - dodala je.
Dva pobačaja
U narednih petnaest godina Audrey je postala omiljena glumica i prava modna ikona. Redale su se uloge u ostvarenjima poput 'My Fair Lady', 'How to Steal Milion', 'Breakfast at Tifany’s', a za ulogu u filmu 'Roman Holiday' dobila je i Oscara.
Svog prvog supruga Mela Ferrera upoznala je u siječnju 1954. godine, a vjenčali su se u rujnu iste godine. Iako se šuškalo da ovaj brak neće dugo potrajati zbog njegove teške naravi, njih dvoje su se silno voljeli i bili su sretni. Prije nego što su dobili sina Seana 1960. godine, kada se i njihov brak počeo raspadati, Audrey je imala i dva pobačaja. Jedan se dogodio u ožujku 1955. godine, a drugi za vrijeme snimanja filma 'The Unforgiven' kada je pala s konja i slomila kralježnicu. Liječnici su joj rekli da je oba pobačaja doživjela zbog ogromnog stresa, a pojedini tabloidi pisali su da je suprug fizički i psihički zlostavlja, te da zbog toga ne može iznijeti trudnoću.
- Trenuci kada saznate da ste izgubili bebu traju kao godine. Strašno je kada vam netko kaže da vam je beba u trbuhu umrla. Oba puta mi se srce slomilo jer sam silno željela postati majka. Znam da se svašta pisalo, ali shvatite, Mel je bio čovjek kojeg sam silno voljela i nikada neću reći nijednu ružnu riječ o njemu. Bila sam sretna sa njim ili sam samo tako mislila, sad više nije ni važno. Ne volim da ljudi misle da sam tužna, ne volim sažaljenje u bilo kojem smislu, želim da me vole zbog pozitivne energije koju prenosim na njih - pričala je glumica koja se od Ferrera razvela nakon četrnaest godina braka, a pričalo se da je do toga došlo jer je on imao bezbroj ljubavnica, kao i to da je ona počela osjećati nešto prema glumcu Albertu Finneyju.
Druga bračna sreća
Iako je iza sebe imala brak koji se završio neslavno, glumica nije gubila vjeru u ljubav, dane je provodila sa sinovima i s brojnim ljubimcima koje je počela udomljavati. Početkom siječnja 1969. godine ponovo je izgovorila sudbonosno 'da', ovoga puta talijanskom liječniku Andrei Dottiju kojeg je upoznala na putovanju u Grčkoj. Par je 1970. godine dobio sina Lucu, a trinaest godina kasnije su se razveli jer je glumica saznala da njezin suprug ima nekoliko mlađih ljubavnica
- Oba puta sam čekala da mi sinovi porastu da bih se razvela. Nisam željela da dječaci ostanu bez očeva dok su mali. Njihova rođenja najljepše su dvije stvari koje su mi se dogodile u životu. Majčinstvo i porod su najljepša iskustva na svijetu - isticala je glumica.
Zbog rizične trudnoće koju je imala dok je bila u drugom stanju sa sinom Lucom, 1967. povukla se iz filmskog svijeta i radila je samo povremeno, a onda se 1979. godine vratila na veliko platno u filmu 'Bloodline'.
- Rad na filmu za mene je uvijek predstavljao nevjerojatno iskustvo i pružao mi ogromnu količinu zabave i smijeha. Na setovima sam bila sretna, čak i kada u privatnom životu to nisam bila, a onda sam se malo umorila od glamura i lažnih osmjeha. Osjećala sam se zlovoljno i odlučila sam se povući na neko vrijeme te uživati u nekim drugim stvarima. Željela sam biti normalna osoba koja svoje vrijeme posvećuje sinovima - objasnila je.
Izgubila vjeru u brak
Od 1980. godine živjela je s glumcem Robertom Woldersom. Za njega se nije udala jer je prestala vjerovati u instituciju braka.
- Robert je divna osoba, uzajamno se poštujemo i podržavamo. Odlično se slaže s mojim sinovima i to mi je jako bitno. Neću se više udavati, nema potrebe za tim, lijepo nam je ovako, a i ne želim da moji sinovi misle da sam im našla zamjenu - rekla je slavna glumica nekoliko godina prije smrti.
Početkom 1992. godine, vraćajući se iz Somalije gdje je otputovala s UNICEF-om, Audrey je počela osjećati ogromne bolove. Liječnici su ustanovili da boluje od raka crijeva i pluća. Krenula je na kemoterapiju, ali su joj crijeva popucala pa je hitno morala na operaciju. Rak se proširio i liječnici su ustanovili da legendarnoj glumici nema spasa.
Srce ikone 20. stoljeća prestalo je kucati 20. siječnja 1993. godine, a to je bio i datum kada je ona zauvijek otišla u legendu. Sahranjena je u Švicarskoj, a brojni obožavatelji i danas ostavljaju cvijeće na njezinom grobu.
