"Je li Kanye West najveći umjetnik 21. stoljeća?" Naslovna je rečenica, srećom u upitom obliku, zasjala na stranicama USA Today nakon velike njujorške revije. Povijest je dosad svjedočila kojekakvim umjetnicima s ogromnim egotripovima koji su prštali iz njihovih napuhanih persona no malotko se može približiti Kanyeu Westu čiji ego naprosto zaudara i izaziva iritaciju sličnu crijevnoj virozi. Čak i da se radi o "najvećem umjetniku današnjice", a ne radi se, taj bi talent pao u drugi plan pred nesnosnim sebeljubljem.
Poprište prezentiranja Yeezy 3 kolekcije bio je njujorški Madison Square Garden. Ogroman prostor koji može ugostiti 18,000 ljudi. Kanye je osim revije, koju je činila četa modela probranih s ulice, NYFW iskoristio i za predstavljanje svog novog albuma koji se prvo zvao Help Me God pa Swish pa Waves i onda konačno - The Life of Pablo. Tko je, kvragu, Pablo? Picasso, Neruda, Escobar? Pitali su se pripadnici medija. Ne radi se valjda o Picassu? Nedoumica je koja je prožimala skeptike. Majice s natpisom "I feel like Pablo" prodavale su se ispred dvorane kao prije utakmice ili pak koncerta nekog rock benda. I Kanye je nosio istu majicu te je, na pitanje novinara tko je Pablo, odgovorio: "Osjećam se kao Pablo kad radim na svojim cipelama. Osjećam se kao Pablo kad ugledam sebe na vijestima." Radi li se zbilja o Picassu i kakve bi točno poveznice postojale? "Moj je cilj jednog dana biti velik kao Pablo Picasso ili veći." Izjavio je Kanye prije nekih godinu dana. Obzirom da nitko ne izbacuje takve izjave pune preseransa o sebi samom, izjava je ostala upamćenom.
Sinoć je u Madison Square Gardenu Kanye West zamaglio granice između modne revije, koncerta, performansa... U četu modela, koji su tijekom iscrpljujuće dugog slušanja albuma morali sjesti, uvukla su se i neka super poznata lica poput Naomi Campbell. I iako su strani modni mediji pisali o tome kako je revija bila neprikladna jer je prikazivala masu ljudi kao izbjeglice (izmoždene i poderane), ne može se utvrditi kako je to bila Westova namjera. Ono što smeta mnogima, a očito hrani Westov ego, je dojam koji ostavlja čitava manifestacija koja, čini se, nema viši cilj od slavljenja jedne persone, čitavog njega, njegove muzike, njegove odjeće, njegove sveprisutne obitelji... Publika nije tu zbog mode ili muzike, publika je tu da bi se poklonila Njemu. Čak i da Kanye jest najveći umjetnik 21. stoljeća, usporedba s Picassom dobiva legitimaciju jedino ako ga s njime usporedi netko drugi. Ne sam Kanye. To se ne broji. I to je ono što posebno iritira. "Rekao sam Anni Wintour kako je moj san u narednih par godina postati kreativnim direktorom Hermèsa." Dodao je za kraj. Ostaje nada da je Anna makar zakolutala očima.
