FOTOGRAFIJA djevojke iz Kalifornije koja u restoranu grli beskućnicu kojoj je kupila topli obrok raznježila je svijet.

Carmen Mendez najprije je usamljenoj i napuštenoj ženi poklonila topli obrok, a potom joj je odlučila pokloniti i malo svog vremena. Snažno ju je zagrlila, nesvjesna da je njen dečko mobitelom odlučio zabilježiti taj trenutak. Fotografiju je nakon mnogo razmišljanja objavila na svom Facebooku, a njena objava podijeljena je 90 tisuća puta.

"Prije nekoliko dana bili smo na večeri u jednom restoranu. Dok smo čekali u redu za narudžbu, vidjela sam beskućnicu koja je šetala restoranom i tražila od ljudi ostatke hrane koje planiraju baciti u smeće. Nitko joj nije rekao da može, svi su je ignorirali i bacali hranu, a to mi je slomilo srce. Dugi niz godina volontiram i radim s beskućnicima, oni nisu netko tko mi se gadi, sve ih neizmjerno volim. Zato sam rekla dečku Fredu da ću joj, kad završimo s jelom, dati ono što mi ostane. Kad smo se spremali za polazak, tražila sam je pogledom, no nigdje je nije bilo. Bila sam užasno tužna zbog svih koji su je te večeri odbili, a samo je tražila topli obrok", ispričala je Carmen.

Dodala je da taman kad je htjela baciti ostatak piletine i krumpirića, iza sebe je čula tihi glas koji ju je upitao je li joj ostalo nešto hrane.

"Okrenula sam se i to je bila ona. Dala sam joj svoju hranu i gledala je kako sjeda i jede, no nešto mi se činilo krivim. Osjećala sam se kao grozna osoba koja je hrani svojim ostacima piletine. Zaslužila je više i bolje. Odlučila sam joj kupiti pošteni obrok, jer je zaslužila da pojede nešto više od nečijih ostataka. Kad sam naručivala hranu, zamolila sam zaposlenika da mi učini uslugu i ne izbaci je iz restorana dok čekamo, jer sam vidjela gađenje na licima ljudi koji su je gledali dok je sjela kako bi jela", dodala je Carmen.

"Zamislite, ne mirišu svi beskućnici na ruže. Kad se spremala otići, donijela sam joj cijeli obrok, a njen pogled govorio mi je sve. Nikad nisam osjetila ništa slično. Bila je to čista i iskrena zahvalnost. Njen zagrljaj bio je nešto dotad neviđeno, a njene suze urezale su mi se u srce. Čvrsto sam je držala i dala joj vremena da se isplače. Nije me odbijalo njeno prisustvo, samo sam je držala. To je bio trenutak koji nikad neću zaboraviti. Kad sljedeći put odlučite osuditi nekog beskućnika, razmislite. Nije svatko od njih ostao bez vlastitog doma zato što se drogirao ili jer je lijen", poručila je.