Taksi-služba najbrže rastući je posao u gradu na Neretvi, nakon što je završila era otvaranja shopping centara.

Ulice grada u kojem se do prošle godine taksi morao tražiti mikroskopom odjednom su zauzela šarena vozila dviju novih taksi-službi. Ne samo da su svojim “dampinškim” prijevozničkim uslugama uništile monopol starih taksista koji su preskupim uslugama naprosto “derali” po džepovima građane, već broj šarenih taksi-vozila stalno raste.

Izbjegavanje plaćanja

Još 20-ak novih taksi-vozila ovih dana stiže u Mostar, a taksisti trljaju ruke od posla. S porastom posla paralelno raste i broj pikanterija s kojima se taksisti suočavaju tijekom svog posla.

“Da sam dobar pisac mogao bih napisati zanimljiv roman što sam sve doživio u ovih nekoliko mjeseci taksirajući po Mostaru i okolini”, priča mlađi taksist koji je iz svog “debelog taksi-dosjea” počeo sipati zanimljive detalje. Iako je njihova cijena po kilometru tek jedna marka, ima i onih koji tu cijenu taksi-usluge nisu u stanju platiti.

“Ima onih građana koji jednostavno iziđu iz automobila, kažu ti ‘odoh po novac, zaboravio sam novčanik’, i nikada se više ne vrate. Ima mladih koji kažu ‘moram uzeti novac od tate da platim’ pa bježe kroz ulice pred nama kao da smo mi neka policijska potjera”, priča taksist koji zbog prirode posla želi ostati anoniman.

Širok je spektar trikova kojima se pojedinci služe kako bi izbjegli plaćanje usluga. Dok jedni bježe, drugi izigravaju veliku gospodu, glume novokomponiranu tranzicijsku tajkuneriju samo kako bi izbjegli plaćanje vožnje.

“Jedna gospođa”, nastavlja iznositi detalje iz svog nenapisanog romana taksi-vozač dok lagano vozi mostarskim kišnim ulicama, “uredno je svako jutro zvala našu taksi-službu. Mi bismo je od stana na posao vozili 2,5 kilometra. Kad bi došli na odredište da joj uzmemo 2,5 marke za uslugu, ona bi uredno iz novčanika izvadila 100 eura, ili 200 maraka, pravdajući se da nema sitniša. Nekoliko puta smo joj i ja i kolege oprostili dug jer nemoguće je da imamo ujutro u 7 sati toliki novac za vratiti”, priča nam naš vozač.

Kako je suptilna prijevara dotične gospođe i njoj sličnih postala konstanta svako radno jutro, vozač je jedno jutro odlučio vratiti joj punu vrećicu kovanica u apoenima pola i jedne marke. “Kad je vidjela jedno pola kilograma tešku vrećicu kovanica, gospođa se krenula buniti, ali smo je uvjerili da je to njezin kusur”, zadovoljan napravljenim uz smiješak nam prepričava detalje o gospođi koja je pred taksistima glumila ministarku.

Stranci najbolji

Ima i fine gospode, nastavlja njegov kolega, koje je kako kaže “pravi gušt voziti”. Primjerice, jedan čovjek je želio da ga iz Mostara taksi odveze na slapove Kravice.

“Odvezli smo ga do Kravica, sjeo je u restoran, zamolio je da mu se pridružim na ručku. Sve je uredno platio i vožnju i čekanje, i moj ručak i moje piće”, ističe gestom iznenađeni taksist. Najbolji su im klijenti strani turisti, gospodarstvenici koji uredno ostavljaju napojnice, a vožnja taksijem im dođe kao zamjena za iznajmljivanje vozila u renta-caru. Na drugoj strani ima i ružnih situacija, prijetnji, ima trenutaka u kasnim noćnim satima, ističu sugovornici Večernjeg lista, gdje taksisti obavljaju posao vozača hitne pomoći, roditelja, staratelja. Znali su mrtve pijane goste nositi do kućnog praga, skupljati im stvari, mobitele, novčanike, garderobu...