AUSTRALSKA premijera "50 nijansi sive" prošla je onako kako bismo na temelju postojećih kritika mogli i očekivati - katastrofalno.



Iako se tu i tamo moglo naići i na poneku "pozitivno-negativnu" kritiku kao u slučaju kritičarke Slatea Amande Hess koja je ustvrdila da je film loš, ali da je u njemu ipak uživala, "50 nijansi sive" možemo bez problema svrstati u kategoriju hitova koje kritičari preziru.

Obiteljsko nasilje zamaskirano kao erotika

Većina negativnih osvrta film opisuje kao "drvenu tinejdžersku romansu", a jedini pozitivni komentari odnose se na glavnu glumicu Dakotu Johnson koja je jedina svijetla točka ovog ispodprosječnog filma.

Kaleem Aftab iz Independenta napisao je da cijeli film djeluje "poput uvoda u pornić u kojem serviser veš mašina dolazi u kuću i susreće dokonu kućanicu" dok Peter Bradshaw iz Guardiana scene seksa opisuje kao jedan od najmekših prikaza sadomazohizma u povijesti kinematografije.

Međutim, loše kritike nisu posebno iznenađenje, posebno ako se prisjetimo reakcija na knjigu ili komentara Salmana Rushdieja koji je ustvrdio kako se radi o najgore napisanoj knjizi ikad.


Međutim, ni publika nije puno blaža prema dugoočekivanom uprizorenju knjige E.L. James.

Jedna od zvijezda koje su se pojavile na premijeri u Sydneyju film je opisala kao "dva sata apsolutnih budalaština", a voditeljica Nine Networka Lisa Wilkinson, osim što je film nazvala "najgorim filmom koji je ikad gledala", dodala je i da je riječ o "obiteljskom nasilju maskiranom u erotiku".

Čak je i lik Anastasije Steele nazvala "jednodimenzionalnom i patetičnom".

50 nijansi sranja

Međutim, "kraljevski tretman" dobili su u Berlinu gdje je publika svaku melodramatičnu scenu "nagradila" smijehom što je u prvom redu zasluga drvenog i neuvjerljivog Jamieja Dornana.

Jedan od razočaranih kritičara nakon filma samo je kratko za CNN prokomentirao: "Bilo je to pedeset nijansi sranja".

Ipak, naslađivanje nekvalitetom filma trenutno je "in" što će u konačnici samo doprinijeti gledanosti, a mediji se trenutno bave uglavnom negativnim ("klikabilnijim") osvrtima pa ćemo za pravo stanje stvari ipak morati pričekati.

Nadalje, europska publika nije čak ni šokirana filmom koji je, prisjetimo se, obećavao šok, a mnogi ističu kako gledatelji mogu povesti i djecu.

Australcima i Britancima film je pak dovoljno žestok i mogu ga gledati samo stariji od 18, no, s druge stane, Malezija i još neke konzervativnije zemlje toliko su osupnute "sadizmom" da su zabranili prikazivanje filma, a ponegdje čak organizirali i prosvjede.

Publika i kritika

No, poslije svega valja podsjetiti da je publika neopterećena detaljima i kvalitetom uglavnom zadovoljna viđenim iako bismo reakcije teško mogli nazvati ekstatičnim.

Primjerice, "50 nijansi" je kod top kritičara, prema statistici stranice Rotten Tomatoes, skupio 36% pozitivnih kritika (što nije kriminalno loše), a publika je nešto blaža pa se u tom slučaju ista brojka penje i do 57% (što je sasvim pristojno).

Bilo kako bilo, Universal i Focus Features imaju hit, a budžet od kojih četrdesetak milijuna dolara bez ikakve će sumnje opravdati.