Porijeklo naziva mnogih sela je teško dokučiti, dok su neka sela ime dobila po legendama koje se tiču njihovog nastanka. Pročitajte kako je nastalo ime sela Sisevac, Ba ili zašto su mještani sela Smrdić insistirali da se njegovo ime promijeni.



Veliki broj sela u Srbiji ima nesvakidašnja i neuobičajena imena. Tako postoje Palestina, Žbevac, Svinjište, ali i Obzir, Dupeljevo, kao i Smrdić. Porijekla njihovih naziva je teško dokučiti, jer su nastala iz jezika, kakav se govorio prije XVI vijeka. U međuvremenu, mnogi glasovi su se promijenili, riječi izašle iz upotrebe ili izmijenile svoje značenje, ali su se nazivi mjesta zadržali, piše Telegraf.

Tako mnogi profesori koji se bave proučavanjem jezika i toponima (nazivi mjesta) ističu da Obrva nema veze s dijelom tijela, već da je naziv nastao zato što se tu nešto obruvalo, ali i da mjesto Padež, koje se nalazio nedaleko od Kruševca, nema veze s gramatikom. Legenda kaže da je ime nastalo jer su se u njegovim šumama krili hajduci od čijih su pušaka padali Turci. Žlna je naziv dobila po žuni, vrsti djetlića, a Bzovik po bzovi odnosno zovi.

Na primjer postoje Gornje i Donje Žapsko – Donje Žapsko ima oko 400, a Gornje oko stotinu stanovnika. Nalaze se u Pčinjskom okrugu u blizini Vranja. Tu je i Brnjica, koja se nalazi u Braničevskom okrugu, kod Golubca. Ima oko 300 stanovnika, čija je prosječna starost oko 43 godine. Većinsko stanovništvo čine Srbi, a posljednjih godina ukupan broj stanovnika opada.

U općini Gadžin Han, nedaleko od Niša, nalazi se Ličje. Ima oko 400 stanovnika čija je prosječna starost oko 58 godina. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, ovo mjesto bilo je jedno od 111 sela nahije. Nosilo je ime Lisce, a imalo je oko 50 kuća.

Trudelj se nalazi u općini Gornji Milanovac. Ima nešto više od 300 stanovnika. Selo je ime, prema predanju, dobilo zbog toga što su trudne žene iz ovog sela donosile kamenje za zidanje Ostrovice, za vrijeme “Proklete” Jerine.

Naziv sela Visočka Ržana upućuje na raž, koja odlično uspijeva u ovom području. Međutim prema jednoj legendi, naziv je dobilo prema jakom vjetru koji “reže” dok puše. Selo je oko 26 kilometara udaljeno od Pirota. Prema popisu iz 2011. godine ima samo 32 stanovnika. Nalazi se na Staroj planini i u potpunosti je naseljeno Srbima. Prosječna starost stanovništva je više od 72 godine.

Na tri kilometra od ovog sela, u dijelu vikend-naselja Vrelo, nalazi se manastir Svete Bogorodice, obnovljen na starijim temeljima 1853. godine. Ovaj manastir se od 1984. godine nalazi pod zaštitom države.

Valakonje je selo koje pripada općini Boljevac u Zaječarskom okrugu. Ima nešto više od 1.000 stanovnika. Prosječna starost mještana je više od 45 godina, a većinsko stanovništvo je vlaške nacionalnosti. Njegov naziv vezuje se za karakterističnu vrstu drveta jove. Pretpostavlja se da Valakonje na vlaškom, u prenesenom značenju, znači dolina pod jovom.

Selo Sisevac nalazi se između Paraćina i Ćuprije, kod izvora rijeke Crnice. Njegov naziv povezuje se s manastirom svetog Sisoja koji je danas obnovljen. Na osnovu starih spisa pojedini arheolozi smatraju da su na ovim prostorima ljudi živjeli još u doba Rimljana. Zvanično, prvi pomen Sisevca javlja se 1389. godine kada Carica Milica pominje sveštenika Sisoja koji je došao na područje Paraćina (nekada Parakinov ili Paracinov brod).

Selo Ba Svojim neobičnim imenima izdvaja se i selo Ba (ranije Bah). Nalazi se oko 20 kilometara od Banje Vrujci, na padinama Suvobora. Prema posljednjem popisu, ima oko 600 stanovnika. Za ime sela vezuje se neobična legenda: bogat vlastelin iz doba Nemanjića počeo je odjednom da zida tri crkve: Markovu, Stepanje i Bašku crkvu (na mjestu gdje se danas nalazi ovo selo).

Selo Ljubiš je jedno od većih zlatiborskih sela. Prema posljednjem popisu ima oko 700 stanovnika. Prosječna starost stanovništva je 46,8 godina. Selo neobičnog imena je i rodno mesto čuvenog pjesnika za decu Ljubivoja Ršumovića. Svoje prve pjesme napisao je još kao osnovac, upravo u selu kroz koje protiče rijeka Ljubišnica.

Neobično ime ima i selo Gornje Gare u općini Crna Trava. Ima tek nekoliko desetina stanovnika. Predanje koje se prenosi o načinu nastanka imena ovog sela potječe iz vremena kada je Srbija bila pod Turcima. Priča se da su doseljenici iz Srbije došli u sukob s njima kada su ubili nekoliko Turaka. Oni su tada ponijeli mali imetak, poveli bijelu kravicu i napustili stari zavičaj. Zaustavili su se na šumarskom proplanku, posjekli nešto bukove šume koja se zvala Garski Rid, pa je ovo mjestašce nazvano Gornje Garine odnosno Gornje Gare.

Selo Popučke nalazi se kod Valjeva i ima oko 2.500 stanovnika. O porijeklu imena ima nekoliko predanja. Prema jednom, za vrijeme Turaka, kada su vođene borbe i dizani ustanci, poznata je bitka u dolini rijeke Rabas, gdje je bio srušen most, pa su vojnici pokušavajući da prevaziđu ovu prepreku, postavljali svoje puške preko ruševina mosta, kako bi prešli na drugu stranu. Ime selu dato je pošto su išli po puškama.

Prema drugom predanju, u ovim krajevima je živio čovjek po imenu Ivan. Jednoga dana krenuo je u lov kroz gustu, neprohodnu šumu prepunu srna, košuta i divljači. Spazio je jednu srnu koju je odmah nanišanio. Tada se pred njim stvorila vila koja mu je zabranila da puca. Ivan je nije poslušao i ona ga je oslijepila. Dugo je tu stajao, dok konačno nije smogao snage da krene kući. On je uzeo svoju pušku i koristio je kao štap kako bi došao do kuće. Pošto je slijepi Ivan došao kući “po pušci”, selo je dobilo ime Popučci, što se kasnije promijenilo u Popučke.

Treba napomenuti da se spisak ovdje ne završava. Nesvakidašnja imena imaju i Mozgovo kod Aleksinca, Vragočanica kod Valjeva, Vrmdža u podnožju Rtnja, Gornje i Donje Brijanje kod Bojnika, odnosno Leskovca, Visibaba kod Požege.

Međutim, ne ponose se svi mještani imenom sela u kojem žive. To posebno važi kada su u pitanju sela Smrdić i Zlokuće.

Selo Smrdić je 11. novembra 2005. godine promijenilo ime u Izvor. Nalazi se nadomak Žitorađe, a u njemu živi oko 300 stanovnika. Selo se još od davnina zvalo Smrdić, a tako je zabilježeno i u turskim tefterima. Kako se priča, tu su postojali izvori vode koja je neprijatno mirisala, pa je po tome naselje dobilo ime.

Prema drugim navodima, ime je nastalo poslije masovnog pomora konja, koje su mještani zatrpavali u veliku jamu, iz koje se širio nesnosan smrad. Ipak, mještani su uspjeli da mu promijene ime. Kažu da su tome najviše doprinijele djevojke koje su se ovdje udale, ali nisu mogle da podnesu da žive u mjestu takvog imena.

Zlokuće je 1993. godine dobilo ime Aleksandrovac. Nalazi se nedaleko od Negotina i ima oko 500 stanovnika. Naselje se prvi put spominje u turskim popisima 1491. odnosno 1521. godine pod nazivom Zokušan (Zlokuće).

Do kraja Prvog svjetskog rata (1918. godine), piše Telegraf, pripadalo je Bugarskoj, a njegovo ime promijenjeno je prvi put između dva rata u Aleksandrovac, po kralju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Aleksandru Karađorđeviću. Naziv Zlokuće vraćen je 1947. godine, da bi 1993. ponovo dobio naziv Aleksandrovac.