Namjera ove kolumne nije pljuvanje, blaćenje ili omalovažavanje ničijih religijskih uvjerenja i stavova. Tekst je zabavnog karaktera i prenosi razmišljanja kolumnista o Bogu, vjeri i ljudima poštujući pravo svakog pojedinca na vlastita uvjerenja i stavove.



Ej bog, Bože. Haha, komično mi je svaki put, sorry. Di si, šta ima? Znam da si svagdi, šta me zajebavaš, to se samo tako kaže. Šta piješ? Pusti, ja častim. Kako zašto? Pa jesi vidia kako nas konobar gleda svaki put kad sidnemo na kavu? Naručimo dvadeset čaša vode, jadan čovik ne kuži od čega se opijemo. Inače, kako je doma? Mae? Opet se ukazala? Nemoj mi reć da je opet nosila onu haljinu šta svitli u mraku. Ccc, je, bia si u pravu, stvarno mora uvik bit u centru pozornosti. Prestani se smijat, slušaj, nisam te zva bezveze, moramo ozbiljno razgovarat. Ovako ne ide više. Gledaj, ti si odličan tip. Ili žena. Ne znam, još nisam povata ni ono kako si istovremeno sebi i otac i sin, o duhu da ne govorim. Uglavnom, zakon si i znam da ovo zvuči ka totalni klišej, ali stvarno nije problem u tebi, u meni je.

Smiri se. Jesam, prekidam s tobom, ali molim te, nemoj stvarat toliku dramu oko toga, svi nas gledaju. I nemoj govorit tim dubokim glasom, znaš da se pripadnem svaki put. Prestani, neću ti dirat rane, znam da ti ih nisam ja prouzrokova, osim toga, već si proba nevjernog Tomu uvatit na tu caku, sićaš se? Di sam sta? Aha, problem je u meni. Gledaj, ja znam da si ti alfa i omega, teška ljubav, pranje nogu, oprost, vječni život i sve ostale hipi šeme i to mi je ludilo kod tebe. Molim? Ne, nije zbog one starozavjetne faze kad si par puta tia pobit sve živo i neživo, razumim to, jebiga, svako ima žutu minutu. Ili minute. Ili stoljeća. Nećemo cjepidlačit.

Bajdvej, nikad mi nisi reka zašto si ono naredia Abrahamu da zakolje sina pa ga poštedia u zadnji sekund. Ili ono kad si pobia svu prvorođenu dicu u Egiptu. To ti nije bilo kul. Al okej, aj, šta je bilo, bilo je, rekli smo da se nećemo vraćat u prošlost. Uglavnom, nije problem u tebi, problem je u tvojim sljedbenicima. Aha, ne mogu ih podnit. Ne znam, možda sam egoističan, ali nema teorije da ću dopustit da budemo u istom košu. Dok god oni govore i kunu se da viruju u tebe, a ti to toleriraš, nas dvoje nemamo o čemu pričat. Daj, nemoj me zajebavat, dobro znaš o kome govorim.

Uf, okej. Znaš da živim u Hrvatskoj? E, pa u Hrvatskoj imaš skoro devedeset posto katolika. Ozbiljno ti govorim. Ne znam, možda ne primjećuješ, ali ja ih više ne mogu podnit. Stvarno. Toliko te koriste za svoje debilne male ciljeve, da me sram uopće spomenit kako virujem u tebe. Ne možeš se više okrenit, a da ne čuješ kako zastrašuju ljude tvojim imenom, ka da si neki reketar koji samo čeka da propuca kolina nevjernicima koji su se drznili osporit bajke šta si ispriča onoj četvorici zapisničara prije masu godina. Nisu svi, normalno, ima super vjernika, znaš da mi je najbolji prijatelj teški vjernik, o familiji da ne govorim, ali postoji uznemirujuća gomila koja, ne bi virova, uopće ne kuži poantu vjere u tebe. Imaš, na primjer, jednog pjevača, strašno popularan, znaš ga, uvik je u crnom, vječno okružen ruljom krezubih maloumnika, zamisli, taj kralj na svakom koncertu mlatara mačem i zaziva tvoje ime, čak tvrdi kako je hrvatski narod biran od tebe, a prije par godina je piva kako su mu ludilo koncentracijski logori u kojima je zaginilo masu ljudi koji, eto jebiga, nisu virovali u njegovog boga.

I inače ti se ekipa ovde strašno pali na ideju da su bolji od ostalih samo zato jer su se genetskom lutrijom u određeno vrime rodili na određenom komadiću kopna. Zamisli, molim te, hrpa si mesa i kostiju s ograničenim rokom trajanja, sidiš na beznačajnom kamenčiću koji strelovitom, nezamislivom brzinom juri kroz nepojmljivo velik i nepoznat svemir, trunak si prašine u beskraju vremena, i onda sebi uzmeš za pravo da umišljaš da si dostojniji, veličanstveniji i privilegiraniji od nekoga koji, eto, nije ima tu sriću da mu mater zatrudni unutar zamišljene, privremene, ljudskom rukom ocrtane granice i to teautomatski obilježava ka veće i boguugodnije biće.

Ne viruješ mi? Baci pogled na portale, pročitaj hrvatske novine, poslušaj par puta o čemu pričaju ljudi na kavi za stolom do tebe. Samo zato šta su ih roditelji krstili, bez njihova pristanka, dok su bili kmečavi zamotuljci sline i posranih pelena, oni su cili svoj život uvjereni u vlastitu superiornost nad obrezanim iksipsilonom koji se upravo tebi klanja samo par kilometara od njihovih famoznih granica. Pogledaj samo tvoje kvazislužbenike. Sićaš se kad su te raspizdili trgovci u hramu pa si im potaraca štandove? Ista ti se stvar sad događa. Umisto da se vode za tvojim primjerom, da hrane i pomažu gladne i nemoćne, ljube svoje neprijatelje i sve ljude gledaju kao jednake, oni, umisto da okrenu drugi obraz, okreću vrhunski privatni biznis u tvojoj, komotno mogu reć, bivšoj kući. Ne plaćaju porez, žive ka lordovi na grbači ispranih mozgova, grade velebne, nebu pod oblake katedrale, svjesno odbacujući cili tvoj koncept poniznosti. Jel te tribam podsjećat šta je bilo kad su ti Babilonci digli živce s onom svojom kulom?

I cilo to vrime, skriveni iza zlatom optočenih oltara, licemjerno rokću i upiru prstom u manje vrijedne, nepodobne i nedostojne tvoje pažnje. Ne znam jesi li pratia, ali nedavno je ovde održan referendum u kojem je gejevima ustavom zabranjen brak. Znaš zašto? Zato šta je jedna ljupka gospođa, podržana ogromnom farizejskom masom s vilama i bakljama, naumila govoriti u tvoje ime i zauzeti stav moralne vertikale ovog društva. Ej, čoviče! Sam si reka da si teška ljubav i već sam reka da mi je to ludilo kod tebe, a ona, zajedno sa skoro pola zemlje, pobija svaku mogućnost da njihova ljubav može biti zdrava i prihvaćena i to, pazi zašto, zato jer se to kosi s tradicionalnim, kršćanskim, znači tvojim, vrijednostima.

Ono šta si propovida, bez onih pizdarija o Adamu i Evi, rebru, zmijama i svitlećim Gospama, šta bi kvalitetnim odgojem tribalo bit usađeno svakom čoviku, oni su to uzeli, izvrnili, zamišali i servirali uplašenim ovcama pod prijetnjom vječnog pakla i prokletstva. Šta me gledaš tako, sve šta ti govorim je živa istina. Uostalom, al se ne sićaš srednjeg vijeka? Razumiš, oni su vjeru u tebe, bez obzira kojim imenom se u tom momentu nazivaš, koja nije ništa drugo nego moralni kompas za lip i ispunjen život, potpuno privatni, tihi i nenametljivi vodič, pretvorili u tvornicu zastrašujućih mitova, u sredstvo za ispunjavanje sebičnih, zlobnih hirova. Dižu ogromne križolike spomenike svom licemjerju, bahato se kinđure bižuterijskim krunicama i narukvicama, prostituiraju ti ime u političkim kampanjama, okrutno ograničavaju nekome slobodu da voli koga god oće, ližu one iste zlatne oltare istovremeno mašući krilatim samoglasnicima, a sve uz izliku da ti tako oćeš, da oni zapravo ostvaruju tvoju volju.

Nekad bi volia da stvarno ne postojiš, da si izmišljotina, čisto da mogu vidit izraz lica toj gamadi kad jednom skuže da su svu svoju prljavštinu, sva brvna iz očiju, tako pobožno prali u praznoj vjeri u ništa. Mislim, do kad ćeš ti sve ovo trpit? Nema veze, zaboravi, ne želim da ponoviš incident s velikim potopom. Ko će nać i potrpat sve životinje u jedan brod, tlaka je. Uglavnom, nadam se da sad kužiš zašto ovo više ne ide. Ne želim virovat u istog boga u kojeg oni viruju, mučno mi je od ideje da dilim iste svjetonazore s takvim pokušajima ljudi.

Ako su oni stvoreni na tvoju sliku, ja, tebe mi, nisam. Znam da je ovo malo kukavički od mene, al za razliku od nekih, samo sam čovik. Ne brini, možemo mi ostat prijatelji, obećavam da neću bit jedan od onih frustriranih glupana koji se na društvenim mrežama pokroviteljski otresaju na prave vjernike, smatrajući ih zatucanom marvom. No hard feelings, okej? Okej. Spremi to, reka sam da ću ja platit. Pozdravi mi sve gore i reci Mojsiju da se više ne zajebaje s ovim poplavama, pripali su se ljudi.