NOGOMET je u 2010-ima postao bogatiji nego ikad ranije, ali i ekskluzivan, licemjeran, uprljan korupcijom, duboko kompromitiran slizavanjem s totalitarnim, autoritarnim i zločinačkim režimima, otuđen od istinskih navijača i ljubitelja te ovisan o tehnologiji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Dekada u kojem ekspresno lete milijarde i glave
U ovoj, još uvijek aktualnoj dekadi, nogomet je dosegnuo neslućene visine u marketingu, profitu i značaju koji daleko nadilaze sportski i nogometni svijet. To je ozbiljan posao koji godišnje okreće desetke milijardi najčvršćih valuta. Zato tu nema mjesta romantici.
Svijet modernog i vrhunskog nogometa u svim segmentima je nemilosrdan biznis u kojem, usprkos proklamacijama i mantrama o kontinuitetu i viziji, nema vremena za čekanje. Rezultati i trofeji se traže odmah, a najuglednije glave lete ekspresno. Plaće u elitnom nogometu su bogovske, ali je pritisak vlasnika, navijača, igrača i medija užasan i neizdrživ čak i za najbolje i najotpornije.
Mourinho, Guardiola i Zidane trajali kraće od Keka
Nijedan od tri najbolja trenera desetljeća (Mourinho, Guardiola, Zidane) nije uspio izdržati više od četiri godine na nekoj gaži, što dovoljno govori o nesmiljenosti tempa i očekivanja koji melju sve i svakoga. Trenerske iznimke kod ovog pravila su Simeone i Klopp, koji su prema kriterijima nogometa u ovom desetljeću starosjedioci u stilu Rouxa i Fergusona. Ali važno je naglasiti da su oni preuzimali klubove u kojima se nisu odmah očekivali trofeji, nego stabilizacija.
A sumanuti pritisak je tu zbog ogromnog novca uloženog u klubove i cijelu nogometnu industriju. Krajnjim konzumentima njegovih proizvoda ili gledateljima to se u ovom desetljeću najbolje očituje preko svota utrošenih na ulazne transfere ili kupnje igrača. Mada, teško da itko od nas običnih smrtnika može i približno predočiti te cifretine i o koliko je novca doista riječ.
Od 2010. do danas klubovi su trošili kao nikada ranije. CIES Football Observatory objavio je popis 20 klubova koji su u tom razdoblju dali najviše za dovođenje novih igrača.
Ovaj popis bolje od ičega objašnjava gdje je otišao nogomet u 2010-ima
Lista je vrijedna izdvajanja zbog suludih cifri na njoj koje bolje od ičega pokazuju gdje je otišao nogomet od 2010. do 2020.:
1. Manchester City 1,63 milijarde eura
2. Barcelona 1,52 milijarde eura
3. Chelsea 1,43 milijarde eura
4. PSG 1,39 milijardi eura
5. Juventus 1,27 milijardi eura
6. Manchester United 1,26 milijardi eura
7. Real Madrid 1,23 milijarde eura
8. Atletico 1,1 milijarda eura
9. Liverpool 1,07 milijardi eura
10. Inter 968 milijuna eura
11. Roma 895 milijuna eura
12. Monaco 862 milijuna eura
13. Milan 853 milijuna eura
14. Arsenal 830 milijuna eura
15. Tottenham 763 milijuna eura
16. Everton 752 milijuna eura
17. Bayern 727 milijuna eura
18. Borussia Dortmund 702 milijuna eura
19. Napoli 693 milijuna eura
20. Valencia 611 milijuna eura
Desetljeće u kojem je tri puta u četiri godine rušen rekord najskupljeg nogometaša u povijesti
Naravno da je najveća odšteta za nogometaša u povijesti plaćena u ovom desetljeću. PSG je 3. kolovoza 2017. Neymara učinio najskupljim nogometašem ikad tako što je Barceloni za njega platio odštetu od 222 milijuna eura. Brazilska zvijezda pridružila se novom klubu nakon transferne trakavice, još jednog proizvoda ove dekade, tako što je PSG za nju platio više nego dvostruko od dotadašnjeg rekordnog iznosa. On je također iz aktualnog desetljeća, samo godinu dana ranije Manchester United platio je Paula Pogbu 105 milijuna eura. Tri godine prije toga, u ljeto 2013. eto nam još jednog dokaza da je ovo desetljeće pijanih milijardera jer Gareth Bale tada je, također nakon duge i iritantne sage od pregovora, ucjena, prijetnji i bojkota, transferom iz Tottenhama u Real postao prvi nogometaš u povijesti plaćen 100 milijuna eura. Odšteta je, budimo precizni, iznosila 101 milijun eura.
Neymar, Pogba, Bale... Što vam prvo pada na pamet nakon ove nabrajalice?
Neymar, Pogba, Bale... Nisu samo primjeri rekordno skupih nogometaša, nego, već pogađate, još jedne ključne karakteristike nogometa 2010-ih. Razmaženih, bezobraznih i ekstremno preplaćenih zvijezda koje se novim klubovima na tome što na njihove odštete, plaće, premije i bonuse potroše i preko pola milijarde eura, zahvale tako što odmah po dolasku u klub traže odlazak, stalno su "ozlijeđene", a što im ne smeta da divlje partijaju po rođendanskim zabavama i plešu po svadbama ili tako što na treninzima vježbaju golf. Kada se pak udostoje zaigrati za one koji su im omogućili da njihovih idućih 20 generacija živi u luksuzu, to rade nevoljko i loše.
Era u kojoj su navijači bitni samo kao potrošači i konzumenti
Navijači klubova kojima se njihove zvijezde ovako rugaju su ogorčeni takvim ponašanjem. Međutim, usprkos tome što se u te navijače zaklinju i puna su im usta njih, klubove nikad više nego u ovom desetljeću realno nije briga za ono što navijači misle, žele ili traže. Bijesan zbog Neymarova ponašanja, njegov dres ne želi kupiti navijač iz 20. pariškog arondismana? Nema problema, na njega dolazi 200 Kineza ili Saudijaca koji jedva čekaju dati 155 eura za Neyovu majicu. Navijači više nisu važni, osim ako ujedno nisu potrošači i konzumenti.
Dekada velike selidbe na Bliski i Daleki istok te Ameriku
Tako smo došli do sljedećeg trenda iz 2010-ih koji je prerastao u strategiju. Usmjeravanje klubova na Bliski i Daleki istok te SAD. Mitovi i legende iz prethodnog desetljeća, kako je "Real isplatio Beckhama prodajom dresova Azijatima na turnejama" su i dalje mitovi i legende, naprosto zato što Pogba danas košta tri, a Neymar šest puta više nego što je plaćen Beckham. Činjenica je da najveći klubovi, ali čak i oni srednje veličine, ugleda i tradicije iz najjačih liga, ogroman dio prihoda od televizijskih prava i prodaje suvenira ostvaruju širenjem na spomenuta tržišta. Potrošači i konzumenti njihovih proizvoda iz tih krajeva svijeta toliko su važni europskim klubovima da na tim tržištima moraju biti i fizički prisutni. To ostvaruju tako što kreću na iznimno daleke, duge i za igrače iscrpljujuće turneje i to u najosjetljivije vrijeme, pred početak sezone. Kad vidite superzvijezde iz Premiershipa ili La Lige da se muče u prvim kolima prvenstava, to nije zato što su im "noge olovne od priprema", nego jer su se neposredno ranije mrcvarili do Bangkoka i Pekinga i natrag kako bi igrali revijalne utakmice protiv idealne momčadi malezijske lige ili All-Star ekipe Tajlanda.